Ovo su fotografije starih žitelja Donjeg Lukog. Ukoliko neko
od Donjelučana ima još neke fotografije neka ih dostavi mailom i biće
objavljene:
mail:
ismetpozder@gmail.com
ismetpozder@gmail.com
NEOBIČNI TOPONIMI
TENTINA VODA
Tentina voda je
ustvari izvor koji se nalazi iznad Hajdarove lazine. Ona se nalazi
neposredno iznad ceste na prevoju gdje cesta iz Daleča izlazi na Ravno
brdo. Nekada je Tentina voda imala značaj. Čobani bi je posjećivali i
sipali vodu u flaše koje bi nosili sa sobom. Danas za Tentinu vodu ne
zna gotovo niko. Ova voda neobična je po tome što nikada ne istječe iz
bureta u kome se nalazi. Bure je ustvari šupalj hrast koji je neko
uokvirio i tu postavio tako da voda utječe unutra. Ne zna se ko je to
uradio. Najstariji ljudi u selu znali su samo to da koliko god vode
zahvatite, njen nivo ostaje isti, ne mijenja se. Znali su i to da je to
drveno bure uvijek bilo tu i isto izgledalo. I danas je tako. Odakle
naziv TENTINA ni to se ne zna. Naziv je ipak jedinstven. I
neobičan.Ipak, nekada 2008.godine Mehmed Vilić sagradio je česmu na
Tentinoj vodi. Kupio je betonsko korito i sveo vodu na cestu. Tako sada
možete tu zastati i vode sa Tentine vode napiti se. Dobro je to jer
inače voda je bila neupotrebljiva.
MAŠNIK
Riječ mašnik označava, ustvari kršćanskog svećenika u užem smislu. Mašnikom
se naziva predio od Lepernice, ispod stijena koje se nalaze ispod
Šitovih kuća na Brdima, pa do mjesta gdje put skreće za Donje Luko.
Leprenica je potok, rječica koja protječe kroz selo Zelomići (Lepernica u
svom gornjem toku ima drugačiji naziv). Kod mosta u Din-dolu ona se
ulijeva u rijeku Ljutu. Na svom putu Lepernica je usjekla teško prolazan
kanjon Kondžilo. Lepernica ljeti gotovo presuši. Tad ribu u njenim
bistrim virovima možete hvatati golim rukama. Riječ Mašnik nekada je
izazivala strah. Bio je to predio zarastao u
bukovu šumu. Pun divljih životinja. Nekako uvijek u polumraku. Danas
Mašnik je ispresijecan cestom i to sa tri krivine. Šume gotovo i nema. A
asfaltni put na tom dijelu tjera svaku pomisao na prošlost. (Zašto je naziv mašnik postao i opstao u ovim krajevima, ko će ga znati ? Valjda niko do danas i nije znao pravo značenje ove riječi)
SVATOVSKO GROBLJE NA BRDIMA
Na jugžnom dijelu sela
Brda, pored nekada glavnog puta Kalinovik - Bjelimići, na lokalitetu
Brdsko greblje nalazi se više od desetak stećaka za koje gotovo niko i
ne zna. Pedesetak metara južno nalazi se harem sa bašlucima i bez
ikakvih natpisa. Niko u ovim krajevima ne zna ko je tu sahranjen. I
stećci i bašluci su još uvijek dobro očuvani. U ovim krajevima postoji
legenda da su se na ovom mjestu sukobili svatovi oko nekakve djevojke.
Jedni su je vodili iz pravca Bjelimića, a drugi su bili pošli po nju. Tu
su se susreli i svi izginuli. Jedni kao spomenike imaju stećke, a drugi
bašluke.Stvarnost je, vjerovatno drugačija. Ispod stećaka leže Brđani
koji su bili Bogumili, a nešto zapadnije leže isto tako Brđani koji su
prešli na islam i osnovali novo groblje sa bašlicima kao nadgrobnim
spomenicima.
BEG PILIPOVIĆ
Na Lukom je nekada
živio beg Pilipović. Njegova je bila Župa zagorska, sve do Kalinovika.
Kalinovik i dalje prema Foči pripadalo je begu Čengiću. Kula i ahar
nalazili su se na najljepšem mjestu, na Lazu. U
ovim krajevima se pričalo da je beg svojim ženama bio napravio takav
objekat da nikada kap kiše nije mogla (morala) pasti na njih.Zadnji
potomak te begovske porodice Hakija Pilipović odselio je u selo
Mjehovina. To selo je u neposrednoj blizini Kalinovika. Tamo je i umro.
Njegov sin Abdurahman (Braco) Pilipović bio je doktor u kalinovačkoj
bolnici. Početkom rata uhvaćen je od strane komšija iz Kalinovika i
odveden. Do danas mu se gubi svaki trag.
BEŠIROV KUK
To je predio koji se
nalazi ispod sela Luko, prema selu Obalj. Kamenita litica kroz koju je
nekada postojala samo jedna staza kojom se brže moglo sa Lukog doći na
Obalj. A išlo se često. Na Oblju je bila škola i prodavnica, a djece
puno selo.
DALEČA
To je naziv za predio koji se nalazi ispod ceste od skretanja u Donje Luko na Kovačevu dolu pa do Tentine vode. Ovaje neveliki teren zarastao je u visoku bukovu šumu. U sred dana u Dalečima vlada potpuni mir i hlad. Bukov mozaik ne dozvoljava sunčevim zrakama da padnu na zemlju. Kroz Daleča postoji staza u Donje Luko. Onima koji nisu navikli hodati sami po šumi ne preporučujem da se upute u ovaj predio. Strah u pustoši i šumskoj tišini ovdje vas brzo natjera da vas poduzmu žmarci, a noge same počinju da ubrzavaju svoje kretanje. Potom se hod pretvori u trk. Ipak na samom početku naići ćete na Studeno vrelo. Nekada je bila podzida i u kamen uklesana česma. Voda hladna kao led, ali za vrijeme ljetnih vrućina presuši.
To je naziv za predio koji se nalazi ispod ceste od skretanja u Donje Luko na Kovačevu dolu pa do Tentine vode. Ovaje neveliki teren zarastao je u visoku bukovu šumu. U sred dana u Dalečima vlada potpuni mir i hlad. Bukov mozaik ne dozvoljava sunčevim zrakama da padnu na zemlju. Kroz Daleča postoji staza u Donje Luko. Onima koji nisu navikli hodati sami po šumi ne preporučujem da se upute u ovaj predio. Strah u pustoši i šumskoj tišini ovdje vas brzo natjera da vas poduzmu žmarci, a noge same počinju da ubrzavaju svoje kretanje. Potom se hod pretvori u trk. Ipak na samom početku naići ćete na Studeno vrelo. Nekada je bila podzida i u kamen uklesana česma. Voda hladna kao led, ali za vrijeme ljetnih vrućina presuši.
STUDENO VRELO
Ovo vrelo nalazi se na
kraju Daleča pored staze koja vodi u Donje Luko. Dugo vremena bilo je
ono glavno pojilište za stoku i izvor pitke vode za čobane. Voda hladna
kao led izvire iz bukove šume. Na samom izvoru kamena pozida i u kamen
uklesana česma. Ne zna se ko je sagradio tu česmu. Vremenom voda je sebi
našla lakši prolaz. Sedamdesetih godina prošloga vijeka ljeti bi
presušila. Jedini izvor koji nikada u Donjem Lukom ne bi presušio je
drugo Studeno vrelokoje se nalazi iza Smajlove Pećine. Tu je kažu jako
dobra voda. Devedesetih godina prošlog vijeka taj izvor htjeli su
Donjelučani dovesti u Donje Luko. Novac je bio sakupljen. Čak su bile
položene i zakopane cijevi. I to od Krebničkog potoka do u Osoje. Rat je
prekinuo poslove. Dio cijevi je izgorio, a dio je spašen. I danas to
Studeno vrelo čeka da se njegova voda dovede bar na cestu u Donje Luko,
da postane nečiji hajir. Valjda će biti i to.
GUSTI GRAB
Bio
je to naziv za veoma veliki i razgranat grab. U svojoj krošnji imao je
mnoštvo grana i grančica. Grab se nalazio pored puta iz kuće Hajdara i
Smajila Vilića, prema Krebničkom potoku. Ali to nije bilo samo drvo. Bio
je to i toponim vrlo važan u orjentaciji u tom
prošlom vremenu. Danas, osušio se potpuno. Pobijedila ga je divlja loza
(pavit) koja pobjeđuje sve u ovom kraju. Imela i divlja loza su pravi
gospodari ovog kraja. Mogu da ubiju svako drvo.Kad se jednom nakače na
neko drvo, onda je to njegov kraj. Slika gustog graba snimljena JE
oktobra 2008.god.
TAHIROV JASEN
To
je jasen koji je bio najveći u ovom kraju. Zašto se baš tako zove, ne
zna se. Postoji legenda da se tu objesio nekakav Tahir pa se po tome
zove Tahirov. Nisam siguran da li veći jasen uopće i postoji. Nalazi se u
mjestu Potoci. Potoci su mjesto koje se pruža niz potok, ispod ceste,
poslije Kovačeva dola. I tu ima izvor. Jasen nije daleko od ceste.
Vjerovatno oko 200 metara. Nije puno visok. Oko pet metara, ali je za to debeo. Da ne povjerujete vlastitim očima. Otiđite i uvjerite se u to.
ČESTA
Ako pođete iz Donjeg Lukog prema selu Hotovlje, najbliže je uskom stazom koja vodi iz Donjeg Lukog preko Ravnog brda (Gaja). Na
tom putu u sred divljine nalazi se jedna veća livada koja se zove
Česta. Ime je dobila, valjda, po bezbrojnoj i gustoj ljeskovoj i
jasikovoj sitnoj šumici kroz koju teško možete proći. Na tom imanju
nekada, oko Drugog svjetskog rata življeli su Ibro i Melća Kunić. I ja
se sjećam kuće koja je bila uvrh Česte. Negdje dok sam bio u nižim
razredima osnovne škole i dok sam išao na Kutine, tu je bila kuća
pokrivena raževom slamom. Imanje je bilo prilično zaraslo. Vlasnici su
umrli, djeca odselila i nikada se nisu vraćala tu u Čestu. Kažu da su
čitav svoj život Ibro i Melća išli po vodu na Aginac. To je izvor u
Hotovlju, iznad kuće Ibra Imamovića (Turkuše). Daleko oko jedan
kilometar. Poslije njihove smrti, za čudo, iznad same kuće stvorio se
izvor. Dobar izvor koji nikada ne presušuje. Tu je Hajdar Vilić napravio
hajir. Saljeveno je betonsko korito i česma. Danas od toga nema gotovo
ništa. Izvor je ostao. Kuća je nestala već davno. Imanje je kupio Mujo
Kunić. Bio ga je uredio i očistio, ali danas gore je nego što je ikada
bilo. Niste dolazili i vidjeli. I bolje je da niste.........
VEZILOV VIR
Ovaj
vir nalazi se na rijeci Ljutoj. Do njega se dolazi preko Kovinih
stijena. Ide se uskom stazom, uzvodno, a onda naniže. Prilaz težak.
Zašto se tako zove, ko zna ?Vezilov vir je nastao na mjestu gdje je
rijeka sebi napravila prolaz između stijena. Stijene, ravne, visoke oko
20 metara, udaljene oko tri metra međusobno. Krošnje drveća diraju se tu
sa susjednih obala. To, valjda, ima samo još kanjon rijeke Rakitnice.
Dužina Vezilova vira je tridesetak metara. Tu rijetko dolaze ljudi.
Nizvodno od mosta u Dindolu ovdje se može doći samo plivajući. Ispod
vira je gaz. Gaz je ustvari mjesto gdje se neka rijeka može pregaziti. U
Vezilovu viru uvijek ima pastrmke. Podno vira, na gazu je veoma jak
izvor. Voda ledena usred ljeta. Da je takav izvor negdje visočije. Bio
bi prava blagodat. Ovako niko ga ne može koristiti.
SASTAVCI
To
je mjesto na kome se sastaju Neretva i rijeka Ljuta. Do Sastavaka, iz
pravca Lukog stiže se niz Kremenitu glavicu. Na Sastavcima je prostor
ograničen. Uzvodno, uz Neretvu tu možete samo do Obora. Obore su ogromna
sedimentna stijena sa lučke strane. Ispod samih Obora ima jak izvor.
Možete ga vidjeti na jednoj od fotografija. Ispod Obora, ljeti se pravio
mostić preko Neretve. Tu se prelazilo i ribarilo uzvodno. Išlo se,
dakle, ispod sela Ljusići prema Đevič viru, Krupcu, Timunjači i
Treskavcu. Niz Neretvu, na Sastavcima se ne može. Tu je veoma uzak
kanjon koji se može zaobići samo kroz Gornju Ljubuču. To je predaleko.
Neki probaju i preko stijena. Opasno je.Taj kanjon se zove Nakloni.
Nekada su, prije rata, tu na Sastavcima, godinama ljetovali moj amidža Meho i tetak Šećo Mahović, sa porodicama.
MEDOVA PEĆINA
Nema
puno pećina u Donjem Lukom i okolini. Najpoznatije su Okrugla pećina,
Medova pećina i Gozdova peć. Okrugla pećina je veoma mala. Nalazi se
pored puteljka za Brda. Odma iznad Gornjeg vrela. U Gozdovoj peći sam
bio samo jednom. Nalazi se negdje iznad Vezilova vira. Medova pećina je
najveća. Ona se nalazi u njivi Smajila Vilića koja se zvala Pećina. Nije
puno duboka, ali može da zaštiti od kiše i nevremena. Liči na ogromnu
ploču koja se ukoso naslonila ne veliki kamen na kraju. Zašto se tako
zaove, vjerovatno možete lahko pogoditi.
OKLADNIK
Ne
mogu a da ne pomenem ovaj toponim. Nema on nikakve veze sa selom Luko.
Ipak, odlično se vidi iz Donjeg Lukog. On se nalazi preko Neretve,
suprotno od sela Donja Ljubuča. To je ogromna kamena litica koja se oko
500 metara obrušava u Neretvu. Okladnik zaklanja selo Ljusići sa zapadne
strane. U njemu je podosta borove šume. Između Okladnika i Ljusića je
rejon najdeblje i najviše bukove šume u ovom kraju. Taj rejon zove se
Rudišta. U Okladniku, kažu postoji jedna ogromna pećina. Niko joj ne zna
kraj. U pećini postoji izvor. Dovoljno je visoka
te se po njoj može horizontalno normalno kretati. U toj pećini poslije
Drugog svjetskog rata dugo (više od deset godina)su se krili škripari.
Bili su to neki mještani koji se nisu predali partizanima. Teren su
svakodnevno češljale UDBA I OZNA, ali bez uspjeha. Do pećine prilaz je
veoma težak. Nikada nisam bio u toj pećini. Ko zna šta u njoj danas
ima........?
OSNOVNO ŠKOLOVANJE
PODRUČNA ŠKOLA - OBALJ
Na Oblju je bila
osmorazredna škola, područno odjeljenje Osnovne škole „Miladin
Radojević“ iz Kalinovika. U tu školu i niz Beširov kuk išli su đaci sa
Lukog. Od 1970 do 1980. godine išli su:
- Mehmed Dokara
- Akif Dokara
- Mehmed Vilić
- Hamdija Vilić
- Ramiz Vilić
- Ramiza Kunić
- Rasim Vilić
- Ismet Kunić
- Fikret Kunić
- Izet Kunić
- Ismet Pozder
- Zineta Pozder
- Nurko Haseta
- Avdo Haseta
- Neđo Perućica
- Žarko Perućica
Na
Obalj se išlo u 5. 6. 7. i 8. razred. Neki đaci samo 8. Prva četiri
razreda išlo se u područnu školu na Kutine. U moje vrijeme na Kutinama
su bili učitelji:
1. Marko Macanović
2. Dušan Puhalo
3. Zlata Kajmović
4. Stoja Govedarica
5. Milosav Vujičić
6. Luka Zubac
Dvije ili tri godine,
negdje 1970. do 1973. na Kutinama je bilo sedam razreda. Brzo su
ukinuti. Bilo je to vrijeme kad je važila naredba: PRUŽI RUKE, RUKE NA
LEĐA, i kad je odlazak po ljeskovac bio proizvoljna učiteljeva ocjena.
Ipak po mnogo čemu sjećam se uzornih časova Dušana Puhala. Čini mi se da sam sličan način rada imao dugo godina po završetku Pedagoške akademije 1980. godine.
Na Oblju u 6. razredu
bilo je teško. Sva djeca iz muslimanskog dijela općina Kalinovik bila su
lošiji đaci. Bili su čini se i zaista lošiji. Sjećam se jedne
generacije, nas oko 30 i toga kako smo podnosili poraze. „Propalo“ je
tada nas 80 %. Većina je napustila dalje školovanje. Osnovnu školu su
kasnije polagali vanredno. Rijetkost je bila da tada ženska muslimanska
djeca idu u školu na Obalj. U toj školi većinu činila su srpska djeca sa
Oblja. A djevojčice su nosile dimije. Bilo je to prijelomno vrijeme.
Tada najbolja učenica iz područnog odjeljenja Kutine, Ćamila Imamović
koja je na Kutinama imala sve petice, jedva se provukla na Oblju. Ja sam
srećom bio dobar đak, ali imao sam problema. Raznih.
U to vrijeme na Oblju su radili sljedeći nastavnici:
- Radovan Nogo
- Dane ??
- Blagoje Lažetić
- Novka Lažetić
- Ivka Bratić
- Tihomir Bratić
- Dmitar Komatina
- Hasan Đulmez
- Rato Kovačević
Radilo se u dvije
smjene i na Kutinama i na Oblju. Poslije nastave valjalo je po mraku iz
druge smjene preći kanjon Jezerca i doći kući. A dječiji strah od mraka
bilo je teško pobijediti.
Nema komentara:
Objavi komentar