utorak, 27. siječnja 2015.

Donje Luko danas

Danas nema kuća u Donjem Lukom. Ostale su omeđine i prelijepi pitomi pejzaži, pusti i netaknuti. Kuće su nestale u ovom posljednjem ratu. I ne samo kuće. Sve što je tu čovjek sagradio uništeno je. Luko su dvije godine u ratu zaposijedale srpske snage. Kad je oslobođeno 1995. sve je već bilo gotovo.

RATNA ZBIVANJA (1992-1995)

Nemiri i ratna zbivanja (ponašanje JNA), prvo u Sloveniji, a potom i u Hrvatskoj ostavili su traga i u Lukom. Narod se uplašio. Svi su gledali u pravcu Oblja i Kalinovika i osluškivali buku dugih kolona kamiona smb boje koji su se danonoćno kretali na relaciji Kalinovik - Ulog. U to vrijeme (mart 1992) na Lukom su bile sljedeće porodice: 1.Kunić Nukica (Kunić Safet, Kunić Mirsad, Kunić Ćamila), 2.Kunić Ćamil (Kunić Mevsud, Kunić Bejda), 3.Kunić Mujo (Kunić Džemila), 4.Haseta Nura, 5.Pozder Fatima (Pozder Izet), 6.Vilić Alija (Vilić Džehva),7. Perućica Cvija (?), 8.Kunić Adem (Kunić Fata)... Početkom marta niko od Lučana nije smio u kućama spavati. Uglavnom se okupljalo u Goruplji i išlo na spavanje u neku štalu Šerifa Hasete u Jabukama. Stražarilo se stalno. Svi su bili spremni da bježe u pravcu Bjelimića. Bjelimići su smatrani sigurnom teritorijim jer su bili naseljeni uglavnom Bošnjačkim stanovništvom. Već u aprilu stigla je obavijest preko vječitih izvještača na relaciji Kalonovik - Luko - Hotovlje i obratno da se mora predati svo lovačko naoružanje, municija i druga oprema. To je važilo za sela: Luko, Hotovlje i Brda. Mjesto olukpljanja i predaje naoružanja bile su Doline iznad Hotovlja. Svi su pohitali da predaju naoružanje jer su izvještači radili na prikupljanju podataka i slanju istih u pravcu Kalinovika. Bilo je to (tada) neviđeno obezbjeđenje i blokada Dolina (iznad džamije u Hotovlju)...Starci i žene predali su naoružanje i uredno dobili potvrde da su isto predali...U to vrijeme bio sam u Bjelimićima i nisam znao za ta dešavanja..Saznao sam to tek dan kasnije...I bilo je kasno..Bilo je naređeno da se svi moraju javljati svaki dan u stanicu milicije u Kalinoviku. Bilo bi smiješno da nije žalosno, ali koloko znam i koliko sam čuo da su mještani sela Hotovlje jedan dan i išli pješice u Kalinovik da se jave. U povratku, negdje u Bojićkom polju sreli su neke Kalinovčane kako vuku ukradeni kamion Meha Kajmovića. Tu, zamalo je došlo do incidenta u kome zna se ko bi izvukao deblji kraj. To je bila opomena da se u pravcu Kalinovika više ne ide. Na bjelimićkoj strani, na Dindolu već je držana straža i razmišljalo se o odbrani vlastitih života i porodica.... (nedovršeno)





















Nema komentara:

Objavi komentar