Donje Luko kroz historiju
U
Donjem Lukom između prvog i drugog svjetskog rata življele su porodice
Vilić, Pozder, Neretlić, Melkić i Imamović. Naime Donje Luko uokviruje
sa zapadne strane brdo (srt) koje se proteže od sela Brda, te ide južno
prema Neretvi preko Kamenjače, Kovačeva dola, Gornje i Donje rađuše,
Kovinih stijena sve do rijeke Ljute(Repišta). Sa sjeverne strane Donje
Luko od Treskavice zaklanja Ravno brdo (Gaja). Ono se pruža pravcem
istok - zapad. Sa istočne strane je brdo koje se pruža prema jugu; od
Ravne njive, južno preko Križevca i Glavičina do Obora i Sastavaka
(mjesto gdje se sastaju Ljuta i Neretva). Ipak Donje luko zove se,
ustvari, ovdje najveća livada u sredini. Ostali dijelovi Donjeg Lukog
kao zaseoka su Krebnice, gdje je življela porodica Hajdara i Smajila
Vilića, Vina, gdje je življela porodica Pozder, Pridvorac i Piskavice. U
Pridvorcu je nekada življela porodica Neretlić. Neretlići su odselili
iz Donjeg Lukog i danas žive negdje u Sarajevu. Pridvorac su prodali
porodici Saliha Hasete. Od Saliha, Pridvorac je kupio Alija Pozder. Samo
Donje luko (livada), nekada je pripadalo porodici Vilić. Odlaskom
Turaka, Vilići odlučuju da se odsele prvo u Sandžak. To su i učinili, a
Donje luko su prodali srpskoj porodici Sladoje, sa Oblja. Sladoja je,
kažu, jedne godine i zaorao Donje luko. Svidjela mu se plodna zemlja i
blaga klima. Blaža nego ona na Oblju. Ali to nije dugo potrajalo.
Učinilo mu se da je previše opasno boraviti u Donjem lukom. Prodao ga je
porodici Kunić. Donje luko i danas pripada toj porodici. Porodica Kunić
na Lukom je bila najbrojnija. Nikada Donje luko nije bilo podijeljeno.
Rađeno je kao zajednica. Danas propada, tužno, napišteno i neobrađeno.
Da ga podijele, ko zna kako bi izgledalo. Ovako
uskoro će se pretvoriti u gustu i neprohodnu šumu prepunu niskog
rastinja. Porodica Vilić vratila se iz Sandžaka jer se Turci ni tu nisu
zadržali. Nikada više Donje luko nije bilo njihovo. Danas im pripada
samo jedan mali dio tog velokog dobra. Porodica Pozder je, kažu,
doselila iz Crne Gore. Tamo su se prezivali Bajraktarevići i bili su
turski poreznici. Za vrijeme ovog zadnjeg rata
kompletna seli na teritoriju Bjelimića. Sve kuće i svi ostali objekti
bivaju u ovom ratu (1992. god.)zapaljene. Autor ovih redova sa uzvišenja
Kotor na bjelimićkoj strani dugo je posmatrao kako se vije dim i kako
gore kuće u Donjem Lukom. Zadžaba je bila i straža komšija, Kalinovčana
koja se nalazila u blizini, na Brdima i na Ravnom brdu. Džaba su bili i
Obljani na Poljani. Valjda branili su, ali nisu mogli odbraniti
Pozderovo imanje u Donjem Lukom. Sve je izgorjelo do temelja. Čak i
kućica za lovačke pse. Junački baš. I krivo mi samo bude na Sladoje sa
Oblja. Pa zašto je moj dedo Avdija krio Nina Sladoju i ostale koje je
progonila i hvatala UDBA. Nije ih odao ni Avdija ni moja nana Mejra.
Krili su se u Okladniku i često ručavali kod Avdije u Vinima. Ali eto.
To je osveta za ljudskodt. U Donjem Lukom je nekada življela i porodica
Melkić. Moj amidža Meho živo se sjeća prelijepih djevojaka koje su, dok
je on još bio mali, življele u Donjem lukom. Vjerovatno su obrađivali
zemlju Vilića. I danas se jedan dio zove po
njima, Melkića lazina. Iza Krebničkog potoka nalazi se i Hasića lazina.
Kažu da je tu živio nekakav Hasan Imamović. Živio jedno vrijeme, a kad
je vidio da je na tom mjestu zemlja neplodna, napustio je to mjesto.
Otišao u Sarajevo kuda vode svi putevi iz ovih krajeva
Nema komentara:
Objavi komentar