Krupac
je najjači izvor u gornjem toku rijeke Neretve. Nalazi se između sela
Ljusići i Luko. Njegova količina vode je veća nego količina vode koju
ima Neretva na mjestu gdje se sastaju. Od Krupca pa dalje Neretva je
hladna i nije ugodna za kupače. Ogromna količina zapjenušale vode kulja
iz grla zemlje i uz neobičnu pjenu hita ka Neretvi. Do Neretve je oko
200 metara. Nekada su na Krupcu bili čuveni Kunića mlini. Ne probajte
bosi pregaziti pedesetak metara široku "deltu" koju pravi Krupac pri
ušću u Neretvu. To nećete uspjeti. Plitka voda toliko je hladna da na
sredini nećete znati šta da radite. Nećete osjećati vlastite noge.
Krupac je hladan kao led. Danas to je savršen mir koji čeka ribolovce.
Evo nekoliko fotografija sa Krupca...
Đevič vir
udaljen je oko jedan kilometar od Krupca, nizvodno. Kažu da je opasan
za plivače jer mu se voda u viru vrti naopako, suprotno od kazaljke na
satu. Dubok je, okolo pećine, a voda mirna i zelena. Ako gledate
netremice iz neposredne blizine, u glavi počinje da vam se vrti. Kao da
vas nešto mami i zove iz te dubine. Sa lučke strane više izvora izbija
iz srijene i pada u vir praveći manji vodopad. Tu caruju velike
pastrmke. Ime Đevič, vir je dobio po nekakvoj djevojci koja se bila
zaljubila u momka za koga joj se nisu dali udati. Ožalošćena i ojađena
djevojka ode do vira, iz koga niko ne može isplivati, i skoči pa se
utopi. Da li je tako bilo ne zna se, ali ime Đevič vir ostalo je do
danas.
Kunića mlini
Nalazili su se u Krupcu,
neposredno prije nego što se Krupac ulije u Neretvu. Bilo je nekada šest
točkova mlinskih. U to vrijeme sa svih strana se dogonio ječam i
pšenica na konjima i mljelo se žito. Bile su i stupe za valjanje tkane
odjeće. Odjeća se tkala na stan, krojila, šila se i valjala u stupama.
Tako je bila čvrsta i manje je žuljala sopstvenike. Kažu da je u drugom
svjetskom ratu mlinove bio zauzeo i posvojio Aleksa Perućica. Međutim,
kasnije je odustao od njih. Bez obzira na sve, ja se sjećam Alekse
(Zekila) kao dobrog i poštenog čovjeka. Znam da je od mlinova bila
ostala samo ozidina negdje tamo 70-ih godina prošloga vijeka. Potom su
Kunići bili sazidali krečanu i namjeravali ponovo pokrenuti i opraviti
mlinove. Do toga nikada nije došlo. Krečana je ostala, valjda se i
urušila, a mlin nije opravljen. Ostala je anegdota o tome kako su Kunići
u Krupcu pravili hljeb. Neki od tih starih ljudi je dosipao brašno i
vodu i miješao. Kakogod bilo, uvijek je bilo ili pregusto ili
prežitko:"Doli vode, žitko - dospi brašna-gusto", uzviknuo je. U bijesu
istrčao je stari Kunić i sve bacio u Krupac, u vodu. Da li je tako bilo,
teško je danas znati? Poslije ovoga zadnjeg rata, rekoše da jedan točak
mlinski u Krupcu radi. Kako? Ko će ga znati. Valjda narastao, šta li.
Uglavnom mlin je pokriven limom i radio je.
Nema komentara:
Objavi komentar