utorak, 27. siječnja 2015.

LÛKO

LÛKO Lûko se valjda zove zato što liči na lûk. Gledano sa zapada prva kuća u selu je bila kuća Smaila Vilića, a posljednja bar tri kilometra u polukrug i sjeveroistočno, kuća Meha Dokare. Kada deklinirate imenicu Lûko, vidite da se mijenja kao pridjevi određenog vida, tj. po pridjevskoj promjeni (Luko, Lukog, Lukom, kao plavi, plavog, plavom). Lûko je selo koje se nalazi na južnoj strani planine Treskavice ili bolje rečeno tamo gdje je Treskavica zaronila jednu svoju nogu u rijeku Neretvu. Lûko i dva susjedna i nešto sjevernija sela Hotovlje i Brda su ipak omeđen i donekle uokviren prostor te tako sva tri sela liče na kakav poluotok. Naime, cijelom dužinom, sa istočne strane od Treskavice pa do Neretve teče Vrhovinska rijeka. Tu rječicu koja izvire u selu Vrhovina, ispod Treskavice, ispod sela Hotovlje zovu Hotovska rijeka. Sa zapadne strane ova tri sela teče rijeka Ljuta. U Din - Dolu je zovu Dindolska rijeka. Ova rječica izvire u selu Ljuta, takođe ispod Treskavice i teče prema Neretvi. Sa južne strane je rijeka Neretva. Ta "kopnena veza sa svijetom" ostaje jedino prema Treskavici preko Vraca i Ihnja. Pred ovaj zadnji rat Lûko je bilo selo sa desetak domaćina, uglavnom starijih ljudi. Omladina otišla u gradove. Negdje u to vrijeme je probijen i put Konjic - Bjelimići - Kalinovik. Struja u selo Lûko je došla sedamdeset i neke. U selu Kutine otvorena je i prodavnica. Taman su se bili stvorili nekakvi uslovi za normalan život. Od 1970 do 1980 u Lûkom je življelo stotinjak stanovnika (Imena svih Lûčana iz tog vremena biće navedena u posebnom postu). U tom vremenu prije 1992. godine selo Lûko je pripadalo općini Kalinovik. U ratu, Lûko su dvije godine zaposjedale srpske snage. U tom vremenu Lûko je spaljeno do temelja. I ne samo Luko. Isto to desilo se i susjednim selima Hotovlje, Brda, Kutine, Sočani, Daganj i Bojići. Od starih, uglavnom kamenih kuća, nije ostalo gotovo ništa. Danas, petnaestak godina kasnije, teško možete i znati gdje je bila koja od kuća. Poslije rata neke kuće su obnovljene. U njih su se vratili uglavnom stari i iznemogli ili oni koji dođu povremeno da se nadišu čistog planinskog zraka i napiju bistre izvorske vode sa Triješnja ili Grabovika te da se prisjete nekadašnjih dana u kojima su selom promicali ljudi i životinje, gdje se radovalo i tugovalo. Struja u selo je bila dovedena iz pravca Kalinovika. Taj dalekovod je u ratu potpuno uništen. Godine 2005. u sela Hotovlje, Brda, Kutine i Luko struja je dovedena iz Din-Dola. Betonski stubovi i 10-kilovoltni napon dali su bar malo nade za ovom kraju. Ali cijelo selo nije dobilo struju. Struju su dobila trojica ljudi koji danas stalno žive u selu (Alija Vilić, Nukica Kunić i Mujo Kunić i nekoliko "vikendaša" u dijelu sela koje se zove Gornje Lûko. Donje Lûko nije dobilo struju mada je prije rata postojao niskonaponski vod i u tom dijelu sela. Zašto je tako, to ne zna se. Odgovor na to valjda zna USAID i neki mještani koji su dogovarali te poslove oko struje. U Gornjem Lukom ima opravljenih kuća, a često se okupe bivši mještani, bar subotom i nedjeljom. U Donjem Lukom je samo jedan kontejner, a zahvaljujući Pozder Jasminu i Mehu ono nije potpuno zaboravljeno.
*************************************
Photobucket

Photobucket


Nema komentara:

Objavi komentar